27. ožujka obilježava se Svjetski dan kazališta.
Kazalište je nastalo u antičkoj Grčkoj iz rituala koji su se održavali u čast boga Dioniza. Kazalište je umjetnost predstavljanja te za djecu nije samo oblik zabave, već ono ima duboko obrazovnu komponentu.
Kazalište, kao faktor u edukaciji djeteta, razvija maštu i kreativnost, potiče na razumijevanje različitosti, razvija komunikacijske vještine, jača koncentraciju djece, a predstave često pružaju moralne lekcije i poruke o dobrim vrijednostima.
Djeca predškolske dobi posebno uživaju u lutkarskim predstavama koje dolaze iz svijeta mašte, toliko bliskog djeci. Gledajući i slušajući lutkarske predstave ili improvizacije dijete usmjerava pažnju, aktivno prati i sluša, širi spoznaje, poistovjećuje se s lutkom i situacijama u kojima se ona nalazi, bogati rječnik i komunicira s lutkom.
Igra je osnovna dječja potreba, a mogućnosti u simboličkoj igri zaista su neograničene. Igre sa scenskim lutkama su spontane i stvaralačke. Stvaralačke igre su uglavnom slobodne igre prilikom kojih se djeca bez utjecaja odgojitelja interesiraju za njih, no mogu biti
i organizirane igre s lutkama na koje ih odgojitelji motiviraju ili su takve igre cijelo vrijeme vođene odgojiteljevom idejom. Takve poticajne igre su igre dramatizacije umjetničkih tekstova koje se organiziraju nakon usvojene priče, pjesme naučene napamet ili usvajanja kraćeg lutkarskog igrokaza, lutkarske improvizacije, adaptacije tekstova i lutkarske igrokaze. Važnost ovih igara očituje se u tome što i one djeluju na rast i razvoj svih aspekata djetetova funkcioniranja.
Imajući na umu važnost lutkarskih predstava u odgoju i obrazovanju djeteta, odgojiteljice odgojno-obrazovnih skupina “Trešnjice” i “Gumbići” organizirale su lutkarske predstave gdje su glumci bili upravo djeca. “Trešnjice” su izvele lutkarsku predstavu Zaboravljiv zeko koja je nastala prema istoimenom igrokazu hrvatske dječje književnice i lutkarice Jadranke Čunčić-Bandov, dok su “Gumbići” odigrali lutkarsku predstavu, koju su sami osmislili, pod nazivom Pisanica na kraju sela.
Kazališne predstave svojim radnjama na sceni pozitivno djeluju na djecu jer su djeca u isto vrijeme i interpretatori i gledatelji što znači da i prenose i primaju doživljaje dramske riječi koja je u predstavi prikazana.
Lutkarske predstave sposobne su odgojiti i zabaviti, ali u isto vrijeme i naučiti.
Jer, kazalište je čarolija!
